Nemoj se gubiti u radu,

ali što činiš, čini rado.

Samo tako paziš na svoju dušu.

Što to za tebe znači:

paziti na svoju dušu?

Osluhni u sebe:

kad ujutro ideš na posao:

ideš li rado ili se u tebi javlja otpor?

Čemu se odupireš?

 Jesu li to ljudi kojih se plašiš?

Je li to više osjećaj da si u radu iskorištavan?

Ili ti otpor pokazuje

da se moraš bolje pobrinuti za sama sebe,

da je to za tebe jednostavno previše?

Pazi na poticaje svoje duše.

Oni ti govore što je za tebe ispravna mjera.

Nikada ne idi na posao s ljutnjom u srcu.

Tada ćeš naškoditi i sebi i drugima.

Tvoja je vlastita odgovornost

da se motiviraš za svoj današnji rad.

Pokušaj sebe pozitivno raspoložiti:

Rekao sam "da" ovomu poslu.

Dakle, danas ću ga rado obavljati.

Ako otpor unatoč tomu ostane,

tada bi trebao ili posao drukčije organizirati

ili neke stvari odrezati,

ili pak zauzeti drugi stav prema radu.

Budi svjestan:

rad nije uvijek ugodan.

Ali u život spada i to

da svoj kruh moramo zarađivati

u znoju svoga lica.

Tvoja je odgovornost

motivirati sebe za rad,

da bi ga rado vršio.

Da bi samomu sebi priuštio najveći užitak

Anselm Grün

Kamen je možda bez osjećaja,

ali tvoja ruka svojom snagom ga može u prah pretvoriti....Sobica

I dalje tvrdim da je tvoje srce puno veće....Sobica

Moje se oči nisu napajale na Tvome licu.

Kada si prošao zidove, stao u sredinu, ja nisam bio ondje.

Moja te ruka nije dodirnula, niti Te prst moj dotaknuo.

Pa ipak, nekim nepojmljivim ćutilom moja Te se duša sjeća i sjećanje se pretvara u osjećanje Tvoje blizine.

Zato Ti i govorim: Gospodin si moj i Bog moj !

/Anton Šuljić/

za tvoja krila, da osjete blizinu i ljubav za kojom čezneš....Sobica

___________________________________________________

pripremi svoja krila ... uzdižimo se polagano :)....Vjetar

Svaka krila svoj teret nosi
Nečija su velika i snažna
I ona će s vjetrom u nebesa poletjeti
Nečija su polomljena i mala
I ona će sa zemlje u nebesa sa čežnjom gledati

 Jednom kada tijelo utihne, ostaje duša koja živi vječno
ali ako duša utihne prije, tijelo više nema osjećaj da živi...
Nije potrebno da mi oprosti...jer On je to dozvolio. 

Molitve su utihnule...

Čekam te...tamo negdje među Anđelima...Sobica

(20.02.2012.g.)

kad bi svoje tijelo primakla
srcem moje dotakla
možda bi i ruke imale
snage da te zagrle
kad bi me u oči gledala
žarom kao nekada
možda bi nas ljubav sjetila
da smo bili ti i ja

---

"Ćuješ pjesmu? Šta da te sad slučajno dodirnem?"

Želiš da vratim?"...by Vjetar_se_vezat

Da želim, "tu smo samo u
prolazu....zar ne?!"...by Sobica

27.01.2012.

Jedan prozor i jedan neobičan, davno ugrađen pogled. U neprekinutoj liniji, pruža se iz vanjskog svijeta u unutrašnjost pa iz unutrašnjosti u vanjski svijet, zatvarajući krug. Jednostavno i skladno.

Zar to nije simboličan krug svih naših pogleda?

Kada u pogledu drugoga tražimo odraz našeg unutarnjeg svijeta, tražimo li jeku naše radosti, čežnje, znatiželje, mašte, snenosti…? Tražimo li pogled koji se susreće u drhtaju života, pogled koji osvaja naše  prostore i povezuje nas?
Kada tražimo sobu s pogledom,  tražimo li zapravo, da je željena ljepota vanjskog svijeta ispuni i da poput udaha uđe u nas same?

Zar se u pogledima ne povezujemo i rastajemo s drugima, prirodom, prostorom..?
Nisu li nam možda zato, pogledi tako važni?

...

I ja želim svoju sobu sa pogledom

i pogled od kojeg ću zadrhtati

i drhtaj koji će zagrljaj umiriti...Sobica

šutim ...
slušam kako usnama mi pjevaš
radost dodira ..
neispisane riječi ...
prstima Ti ostavit ćeš nježno
na mojim vrelim usnama ..
u jezeru tvog oka
izvor je mojih drhtaja ..
toplina moga osmijeha ..
ispod njega gori vatra koju mi ostavljaš
čuvam sve ..
topli miris tvojeg nježnog biča ..
nebeske kapi iskre
poje moje srce ..
kao rijeka
kada žednu zemlju natapa ..
skrivam ..
a sve odajem očima ...

(nepoznati autor)

...

I kad te sretnem.

I kad te vidim.

I kad zadrhtim...Sobica